Pčelarstvo u BiH: Razvojni potencijal

BiH je na dnu ljestvice zemalja u Evropi kada je u pitanju korištenje meda u ishrani. Stručnjaci kažu da se oko dvije hiljade tona meda potroši u našoj zemlji godišnje, pola kilograma po glavi, a trebalo bi najmanje šest kilograma.

Sajam “Medena Tuzla“ okupio je više od 100 proizvođača meda iz cijelog regiona kako bi pokazao koliko kvalitetan domaći med imamo.

Među najboljim medom u regiji ali i na ovom sajmu pokazao se med Rasima Porića iz Bužima koji ma 130 košnica i prozvodi kestenov i bagremov med. Količina proizvoda je promjenjiva.

“Ovisno od sezone. Nekada se ne uspije proizvesti ništa. Pčelari su takvi, To je tvornica pod otvorenim nebom. Nekada po košnici bude pet kilograma, nekada deset, nekada 30. Znači, čista sreća”, istakao je Rasim Porić, pčelar.

Za kvalitetan med potrebne su i dobre košnice koje se prave od drveta smrče i lipe.

“Prije dvije godine smo počeli opširnije se baviti s tim. Porodična je firma. Radimo za domaće tržište i za izvoz. Trenutno pokrivamo cijeli Tuzlanski kanton i radimo izvoz za Austriju, Njemačku i Slovačku”, kazao je Danijel Gajić, firma “Medex“ Bijeljina.

Samo u Tuzlanskom kantonu postoji 15 udruženja, 600 pčelara, 45 hiljada košnica. Generalno naša zemlja ima dobru tradiciju pčelarstva i prirodne resurse.

“Imamo izuzetno dobre rezultate. Ova godina je bila puno bolja nego prošle godine. Imali smo izuzetno uspješne paše na bagremu i lipi, a manji uspjeh je bio na livadi. U svakom slučaju, pčelari su zadovoljniji nego prošle godine”, naglasio je Suad Selimović, kantonalna privredna komora Tuzla.

“Kroz narodnu medicinu, tradicionalno med, polen, propolis, matična mliječ, pa odskora i pčelinji otrov, ušli su u narodnu medicinu, ali oficijelna medicina ih još ne prihvata”, naglasio je Midhat Jašić, profesor nutricionizma i prehrambenih tehnologija UNTZ.

U cijeloj regiji pčelari se bore sa problemima intenzivne poljoprivrede, velika upotreba pesticida, globalne klimatske promjene i nove bolesti pčela. Na tržištu se pojavljuje falsifikovani med, često nepoznatog izvora. Ipak, pčelari ne odustaju.

“Mi se bavimo uvozom i prodajom pčelinjeg voska i izradom parno valjenih satnih osnova. Jedini u regionu posjedujemo certifikat koji potvrđuje da u našim satnim osnovama i u vosku, sadržaj voska premašuje 98 procenata”, kazala je Ružica Mijatović Aksić, Srbija.

“Imamo nekih 350 košnica. Inače smo seleći pčelari. Vozimo od proljeća rane paše do kasno u jesen. Od ovoga se može živjeti ali jako puno se radi”, istakla je Sabina Biserović, Hrvatska.

Da bi proizvodnja meda i ostalih pčelinjih proizvoda bila na većoj razini, potrebna je konstanta edukacija, primjena tehnologije te uspostavljanje institucionalnog pravnog okvira, poručeno je sa sajma Medena Tuzla.

Sajmovi poput “Medena Tuzla” za cilj imaju, između ostalog, ukazati i na problem ugroženosti pčela. Pčelai poručuju da se pčele ne smiju posmatrati samo kao proizvođači meda već i kao oprašivači jer nestankom pčela, za samo četiri godine i ljudska vrsta bi bila ugrožena.

ba.n1info.com